Posljednji
dani godine,
promiče vinkovačka zima,
ja gledam u vrh bora
u nekoj ulici sjećanja,
dok vedro nebo na krovove sjeda,
zvijezda me svjetlucava kroz iglice gleda...
Rasuli se sivi oblaci preko ravnice,
živim jednu ljubav,
uz tvoje nasmiješeno lice,
i znam da mi ova godina,
sretne dane poklanja,
a injem prekrita ruža pod prozorom,
posljednje sate, u zadnjem pupoljku sanja...
Posljednji dani godine,
vinkovačka zima prolazi,
listam zagrljaje ljubavi,
u toplini jednog doma,
dok nisko sunce rasipa svjetlo,
preko ravnice
i bora na
rubu ulice.
Ljerka Varga(2011)
Nema komentara:
Objavi komentar